Kao mulac, tek pred ulaskom u pubertet, čekao sam lift u svojoj zgradi na svom katu kad su se iza mene otvorila vrata.  Instinktivno sam se okrenuo i vidio Marija, nekih deset godina starijeg momka, kako lijevim koljenom širom otvara tek odškrinuta vrata. U rukama je držao televizor. U polutrku, koliko mu je teret dopuštao, prošao je pored mene i čvrsto držeći televizor sjurio se niz stepenice. Za njim je iz stana izletio njegov otac, bos, u donjem dijelu trenerke i bijeloj potkošulji.

- Mario! Vrati se, vraćaj televizor! - vikao je dok je silazio za njim niz stepenice.

Ušao sam u lift. Prvo mi je došlo da se nasmijem, ali gorčina koja se javila ubila je svaku volju za smijehom.

...

Prošlo je neko vrijeme kada je Marijeva majka pozvonila na naša vrata. Gledala me zgrčena dok je rukama, poput automobilske gume, pridržavala divovski kolut sira kakvog sam dotad viđao samo u crtanim filmovima i nisam bio baš siguran da postoji. 

- Ej, Psihosomat, kako si? Jesu li tvoji doma? - rekla je smješkajući se kao da je riječ o najnormalnijoj situaciji.

Pozvao sam oca i otišao u dnevni boravak. Kasnije sam ga vidio kako majci, okrećući s nevjericom glavu lijevo-desno, priča kako mu je Marijeva majka za bagatelu nudila kolut sira od X kilograma. Kao, Marija je prijatelj zamolio da mu pomogne prodati, a cijena je najpovoljnija i u gradu i u državi. Ma jeftinije nego u Švicarskoj.

...

Čudan je odnos s mojima izgradio Mario. Roditelji su mu bili dobri ljudi i, kao i ostali, nikad nisu shvatili što im je sina odvelo na stranputicu. Društvo je uvijek dobra izlika. A Mario, on bi svako malo pozvonio na naša vrata i uljudno, poput najobrazovanijeg engleskog batlera, poželio dobar dan, ispričao se ako smeta te ocu ponudio kvalitetan, a vrlo povoljan auto-radio, liniju ili kakvu drugu robu koju je maloprije maznuo iz stana ili automobila nekog nesretnika. Iako stari nikad ništa od njega nije kupio, on je uporno dolazio prezentirati ponudu tog dana. Povremeno mu je, a svi znate kakve su one, i majka pomagala u preprodaji. Žena, deformirana od bola što ne može spasiti sina, počela mu je pomagati kako bi što prije došao do novca, šuta, trenutnog mira...

...

Sjećam se da je dan bio vruć, sjedio sam u fotelji s nogama na stolu i gledao nekakav film na videu. Užitak dokoličarenja prekinula je histerična zvonjava s ulaznih vrata. Nadao se da onaj tko tako zvoni ima dobar razlog za to. Ispred mene stajao je lik kojeg nikad prije nisam vidio. Raskolačenih očiju, blijed i znojan, ali jak i sportske građe zavapio je:

- Molim vas, telefon! Moram telefonirati! Pala je, umire! - izgovarao je savijajući se i mašući rukama.

Pomaknuo sam se u stranu i rukom mu pokazao prema dnevnom boravku.

- Tamo je...

Protrčao je kroz hodnik i kuhinju, a ja sam ostao stajati na vratima. Nikakav zvuk nije dao naslutiti da se nešto događa, ali sam znao da se trebam uputiti prema Marijevom stanu. Krenuo sam i uskoro ugledao otvorena ulazna vrata. Polako sam ušao. Tišina... U hodniku nikoga, lijevo u dnevnom boravku također. Produžio sam prema kuhinji. Blagavaonica je bila prazna. Okrenuo sam pogled prema kuhinji...

Marijevi su imali omanju kuhinju, u obliku uskog slova 'u'. S jedne strane je bio frižider, zamrzivač i kredenca, a s druge sudoper, radna površina i kuhinjski elementi. Na kraju kuhinje, na dnu slova 'u', nalazila su se balkonska vrata. Cijela od stakla, s drvenim okvirom.

Marijeva majka ležala je na kuhinjskim pločicama, glava joj je prošla kroz donji dio staklenih vrata, a ostatak tijela bio je u kuhinji. Staklo joj je pri padu izrezalo vrat, ali ne i vratne arterije. Znao sam to jer je krv curila, a nije šikljala. U nepravilnim i dugotrajnim intervalima je hvatala zrak, oči su joj se izgubile negdje iza gornjih kapaka. Nije ju ubilo staklo, ubilo ju je srce.

Scena je bila užasna, već su se sjatili i ostali susjedi. Babe koje su odmah počele naricati stariji muškarci su smirivali i tjerali iz stana. Stajao sam tamo, ukočen usred tog kaosa i gledao u nju. Znam da sam se nadao da je pronašla mir.

Često je se sjetim, ali uvijek u istoj sceni. Pogrbljena, pridržava sir i smješka se...